Vjerojatno će Vas naslov ove kolumne podsjetiti na legendarnog Dok Holideja i seriju romana o slavnom revolverašu koji je davno jahao divljim zapadom. Ovo što ću danas napisati nema veze sa slavnim revolverašem, ali ima veze sa jednom legendom današnjice, a to je Dragan Jović trener Zrinjskog.

Kao što i naslov kolumne kaže naš trener došao je tiho u naš klub i evo za kratko vrijeme ušao u legendu i povijest kao najtrofejniji strateg Plemića. Ne tako davno široj javnosti relativno nepoznat trener naslijedio je Blaža Sliškovića na užarenoj klupi Zrinjskog i moram priznati da  nas je većina tih dana bila skeptična sa njegovim imenovanjem. Mostar kao Mostar, teško prihvata ljude sa strane, i kada je Dragan došao u klub grad je brujao "Ta` će on, ta došao je iz Posušja" i slične dobro poznate mostarske priče.

Što je vrijeme odmicalo naš novi trener je sve više osvajao srca navijača Zrinjskog, a i rezultati koje je postizao pokazivali su da je njegovo dovođenje pravi potez. Napokon smo dobili stručnjaka i trenera koga na stadionu ili u klupskim prostorijama možete naći u bilo koje doba dana. Ukoliko nije tu onda sigurno obilazi terene u okolici tražeći svojim "pulenima" najoptimalnije uvjete za rad ili prati neku od mlađih kategorija Plemića.

Dobro se sjećam suza u njegovim očima kada smo prošle sezone nakon kaznenih udaraca osvojili Kup BiH i to su bile suze radosnice u očima jednog nadasve iskrenog čovjeka koji je već tada pokazao koliko vrijedi kao stručnjak.. Taj Kup je bio samo početak jedne ere koja je na sreću svih navijača Zrinjskog dovela Dragana na našu klupu.

Nakon toga Dragan je sa svojim igračima napravio i korak više u Europi i vjerujem da su nam svima još svježi utisci sa utakmica koje su Plemići odigrali sa Vaduzom i Bragom. Naravno i tada je grad brujao "Ta` će Vaduz, ta` će Braga, slabe su to ekipe", a vidjeli smo dokle je "slaba" Braga dogurala u Europi.

I dan danas mi u ušima zvone Draganove riječi nekoliko minuta nakon ispadanja od Brage: "Da nam je Maka igrao prošli bi dalje", a uvjeren sam da je naš trener bio sasvim siguran u takav rasplet.

 

 

U novu sezonu nakon što smo u nju ušli bez nekoliko važnih igrača opet "čaršija" prognozira borbu za ostanak i odlazak Jovića sa klupe Zrinjskog, ali ubrzo rezultati Plemića i njihovog stratega sve to demantiraju. Zrinjski je igrao najljepši nogomet i svuda punio stadione gdje bi igrao čvrsto držeći vrh tablice Premier lige. Na polusezoni već je bilo jasno da će Dragan sa svojim igračima postati novi prvak države.

Dobro se sjećam kada nas je u zimskoj stanci Dragan ugostio u svom rodnom gradu u rodnoj kući Ive Andrića. Tada sam spoznao da u Draganu Joviću nismo dobili samo velikog čovjeka i trenera, već i velikog vizionara boljeg sutra za Zrinjski i mostarski sport. Osim što je postigao sa Zrinjskim što jeste, ono po čemu će biti zapamćen svakako je da je i čovjek koji redovito daje šanse mladim igračima, i zajedno sa svojim pomoćnikom i imenjakom promovirao je nekoliko mladih igrača iz omladinskog pogona.

Kruna svega je svakako titula prvaka koju je osvojio sa Zrinjskim, a svoju veličinu naš Dragan je pokazao darivajući svoju medalju čovjeku kome Zrinjski znači doslovno kako kaže grafit na stadionu „Zrinjski je život i više od toga“.

Draganu se može svašta i prigovoriti, često sam i sam bio suprotnog mišljenja od njega, ali njegove rezultate nitko ne može osporiti.  Ovo što je on postigao ulazi u povijest mostarskog nogometa i u povijest Zrinjskog. Legenda traje i ona se po sreću svih navijača Zrinjskog nastavlja …