Budući da je sezona na izmaku i veliko slavlje se sprema želio bih ovom kolumnom "Sport ili Droga?" našoj javnosti i našim Najboljim navijačima što bliže i što bolje prikazati Zrinjski u proteklih desetak godina sa stajališta jednog nogometaša. Zašto u proteklih deset godina? Zato što sam u proteklih 10 godina većinom bio član omladinskog pogona Zrinjskog ,nešto kratko prvog tima, NK Brotnja, NK Čapljine, Nk Neretvanca, sada NK Neretve Metković.  Od Srca čestitke nogometašima, treneru, navijačima  HŠK Zrinjski na proteklih nekoliko sezona i najviše čestitke za osvojenu novu titulu.

Kao član ovog portala nisam do sada mnogo pisao (gotovo nikako) jer je moj posao administrativni dio portala. Kako je biti profesionalni sportaš danas u BIH? Gdje nogometaši treniraju? Koliko su nogometaši plaćeni? koliko su treneri i treneri omladinsih pogona plaćani i gdje sa mlađim kadrom rade? Mnogi se ovo pitaju a dosta se toga krije i gura pod tepih.

Moj cilj nije ni u jednom trenutku umanjiti uspjeh HŠK Zrinjskog već naprotiv uvećati i pokazati uz kakve uvjete (financiske, trenažne) su naši nogometaši protutnjali ovom sezonom.

Ako uzmem da sam kao kadet 1997 trenirao na ovom terenu a mi smo ga tada zvali od mila "Poma" onda se sve do danas nije ama baš ništa napravilo kako bi se uvjeti za rad poboljšali.

 

Na ovom terenu su obitavali i pripadnici životinjskog carstva. Tadašnji članovi uprave su dozvolili da treniraju omladinci sa slonovima, žirafama i da uživaju u mirisima i ritmovima muzike koja je dopirala iz par metara udaljenog cirkusa. Da se tada pojavila neka slonovska gripa nebi me nimalo čudilio. Sjećam se da je pokojni trenen Miroslav Kordić Mican koji zaslužuje u najmanju ruku spomenik na stadionu je tada vodio kadete te je morao organizirati treninge u 20 kvadratnih metara i na tribinama stadiona. Na kraju smo bili prvaci.

Slonovi i žirafe su otišli ali se mi nismo promjenili. Naprotiv što se treba dogoditi da današnje generacije ili buduće dobiju bolje uvjete za rad. Kluboovi NK Brotnjo i NK Posušje će vjerovatno završiti kao NK Ljubuški ali sa boljim uvjetima za rad nego HŠK Zrinjski. Primjer svima treba biti NK Široki Brijeg. Na terenu NK Redarstvenika gdje nastupaju omladinci HŠK Zrinjskog stari bi znali reći dolje se rodio vjetar, valjda je svima jasno o čemu pričam.

Igrajući za ostale klubove jedno je sigurno danas se od nogometa i općenito od sporta nemože u BIH normalno živjeti. Za sve klubove Hercegovačke i dva Hrvatska koje sam nastupao svugdje su problem bili novci. Plate su uvijek kasnile, igrači bi uvjek tražili ono što su krvavo zaradili jednostavno bili su u podređenom položaju. Uvijek bi bilo uzmi ili ostavi a pošto se živi od toga bolje uzmi i šuti.

 Da li su se stvari danas promjenile?  Nezamislivo je da treneri u omladinskom pogonu HŠK Zrinjskog ne dobiju plaću po par mjeseci. Od čega će živjeti, kako će trenirati djecu sve je to danas stvarnost. Plaće su mizerne u rangu čistačica ne umanjujući posao čistačice.

Popularna hranarina kako je zovu (500 - 600 KM) i jest hranarina da ne crkneš od gladi. Ni hranarina nije redovna.  Dragi moji sve je ovo naša stvarnost i realnost. Zato i uspjeh naših sportaša je zlatom pozlaćen jer uz ovakve uvjete je to fascinirajuće. Prosječni Nogometaš koji igra do 30 godine u premier ligu BiH od zarađenog novca nemože sebi ni kupiti normalno auto. Poslije karijere je socijalni slučaj. Mnogi će se prepoznati u ovome o čemu sam sve napisao. U ovom gradu se sve pravi za neradnike a za radnike vrlo malo.

O dvorani neću pisati jer su romani o njoj napisani. Moj naslov "Sport ili Droga?" je poziv svima da pomognu sportu u ovom gradu a ne drogi.

Pripremio: Mario Ćosić