Prošlo je prvih pet kola Premier lige BiH, i sada nam slijedi reprezentativna stanka koju će Plemići iskoristiti za odlazak na Kupres kako bi dodatno napunili baterije za nastavak natjecanja. Pokušat ću malo remizirati ovaj dosadašnji natjecateljski dio, premda to nije nimalo lako.

Puno je argumenata za i protiv načina igre koju postavlja naš trener Dragan Jović, ali stoji činjenica da su Plemići ove godine odigrali šest europskih utakmica što je itekako veliki iskorak u odnosu na prethodne sezone. Da li se u domaćem prvenstvu moglo više od 3 domaće pobjede i dva gostujuća poraza? Navijački da, realno ne jer je ova momčad iscrpljena igrama i putovanjima po Europi dok su se protivnici za to vrijeme pripremali po raznim destinacijama. Netko će sada reći da veliki klub mora izdržati taj tempo bez velikih oscilacija i ja se slažem sa tom konstatacijom. Ali prije toga valja nam priznati da današnji igrački fond kojim raspolaže naš stručni stožer nije mogao to izdržati bez oscilacija.

Znam da ne vrijedi nabrajati niti plakati, ali bezbolno pregrmjeti odlaske velikana Kordića, Stojanovića, Muse, Žuržinova, Markovića, zatim igrača koji su lani bili itekako standardni Stanley Afedzie i Prince Bobby, pa mladog Matea Sušića i na koncu velemajstora Žižovića uzdrmali bi i puno jače momčadi nego li je HŠK Zrinsjki. Uz to sve moramo još dodati trakavice oko (ne) odlaska Marina Aničića i Mate Dragičevića pa da se upotpuni sa koliko se nevolja morao suočiti naš stručni stožer. Uz sve nabrojano Plemići iza sebe imaju najuspješniji nastup u Europi sa skalpom Tobola koji je puno bogatiji od Zrinjskog, i ispadanja od Odensea koji je evo još u toj Europskoj ligi.

Između te dvije utakmice valjalo je uvaliti ekipi iz San Marina 13 golova i tako doći na naslovnice europskih medija. Nakon toga su se momčadi priključili Lendrić koji je sa 4 pogotka drugi strijelac lige i Salčinović momak koji zna sve sa loptom i koji je to dokazao u ovih par utakmica. Nikako se ne mogu oteti dojmu da je pomenuti dvojac bio na dispoziciji treneru Joviću u mečevima sa Odenseom da bi naš euro san trajao duže od postignutog. Zadnja linija danaca na leđima ima preko 100 godina, a mi u uzvratnoj utakmici nismo uspjeli napraviti ozbiljniju šansu za pogodak. Naravno da sada ne vrijedi kukati, ali svakako navijački vrijedi žaliti što se naš stadion nije napunio još bar jedan put i tako dodatno užario i onako vrelo mostarsko ljeto. U prvenstvu trenutno te već spomenute tri pobjede i dva gostujuća poraza u Sarajevu i Zenici. Realno ni puno jače ekipe Zrinjskog nisu mogle puno učiniti na ta dva vruća gostovanja, a da je sreće bilo moglo se iz Zenice vratiti neporaženo, dok je u Sarajevu momčad potpuno podbacila i zasluženo izgubila. Kući tri pobjede uz oscilacije u igri, i to oscilacije koje su se osjetile u padu ritma u završnim dijelovima utakmica. Kada se sve sabere i oduzme onda za sada možemo biti zadovoljni sa tim domaćim pobjedama, koje su donijele bodove sa kojima se možemo uključiti u borbu za najveći plasman. Uz sve to vrijedi istaći da su šansu u ovim susretima redovito dobijali naši mladi nogometaši,a svima nam je u interesu da djeca Zrinjskog dožive igračku afirmaciju. Bez minutaže svi ovi mladići bili bi vječno daroviti dojučerašnji juniori koji bi ili grijali klupu ili bili posuđeni nekom niže razrednom ligašu i za većinu njih bi to bio kraj karijere. Trener je taj koji daje i oduzima priliku pojedinim nogometašima, i on odgovara za svoje poteze. Najviše zamjerki Joviću bilo je na račun igranja od prve minute mladog Martinovića. Da je taj momak na kome se vidi da ima nogometnog znanja zabio u gradskom derbiju danas bi se drugačije priče pričale oko tog poteza. U ovoj priči je najbitnije da se sva ova galama stiša i da to ne utiče na našeg mladog nogometaša i njemu slične koji tek čekaju svoju priliku da zaigraju u svetom dresu.

Iskreno se nadam da će je i dočekati, kao i da će jednoga dana u bliskoj budućnosti oni biti nositelji igre Zrinjskog. Sada nam ostaje da sačekamo nastavak natjecanja u koji će nadam se Plemići ući puno spremniji i u kojima će opravdati očekivanja navijača. Očekivanja navijača su upravo ono što je Uprava obećala, i ja sada ne bih ulazio koliko je to bilo (ne) ishitreno. Također neću ni o Upravi jer ovo je portal namjenjen navijačima i simpatizerima najboljeg kluba na ovim prostorima. Kao takav on ima najbolje navijače koji to dokazuju iz utakmice u utakmicu svojim navijanjem i potporom svojim ljubimcima.

Može pričati tko što i koliko hoće ali grad Mostar i cijela regija mogu da se ponose Ultrasima koji nikada ne kriju ni tko su ni što su i koji su zalog da više niko nikada neće dirnuti u HŠK Zrinjski. Oni su jedini iskreni prijatelji kluba i oni su jedini koji će uvijek biti u centru pozornosti ovoga portala i mene osobno. Ja se danas ponosim što sam bio dio te navijačke skupine kada je bila u povojima i danas mi je srce veće od Huma kada vidim koliko su Ultrasi napredovali u svakom smislu. Ostali da prostite prde u samar, jasno mi je koliko imamo prijatelja i mi i naš klub kada smo na više adresa poslali zamolbe da nam se pomogne kupiti foto aparat za potrebe portala.

Osim pravih i iskrenih navijača koji su bili spremni dati novac od svog zalogaja nitko se drugi nije javio pa makar sa riječima da im je žao i da nisu u mogućnosti pomoći. Hvala Bogu neka nemaju, i neka imaju oni koji nam se smiješe sa svakog ćoška sa velikih jambo plakata. I za kraj još nešto sa samog početka:

Plemići ne plaču
i kad gube, pobjeđuju...
Plemići ne mole
zube stisnu i prebole...